Što je IGF-1 LR3?

Puni naziv za IGF-1 LR3 je long arginine 3 insulin-like growth factor 1 (inzulinu sličan faktor rasta 1 s dugim argininom 3). To je sintetski hormon modificiran u laboratoriju kako bi imao specifične kvalitete koje mogu biti korisnije od prirodnog IGF-1. Istraživačke rasprave često opisuju potkožnu primjenu za kontrolirane protokole proučavanja, nakon čega slijedi pauza koja je najmanje jednaka trajanju tretmana kako bi se spriječila tolerancija.

Kako djeluje IGF-1 LR3?

U istraživačkim modelima, nakon što se IGF-1 LR3 veže za IGF-1 receptore, aktivira se slijed događaja na jednom od dvaju signalnih putova. Sinteza proteina je regulirana PI3 putom, pri čemu se IGF-1 LR3 proučava zbog stimuliranja kaskade koja može rezultirati razvojem više mišićnih proteina nakon vježbanja. To čini aktiviranjem satelitskih stanica skeletnih mišića, koje se diferenciraju u mioblaste kako bi stvorile nova mišićna vlakna, te rastu i obnavljaju mišić.

Budući da je IGF-1 LR3 faktor rasta sličan inzulin, također se proučava zbog djelovanja sličnog inzulin u tijelu. Može utjecati na unos nutrijenata u mišiće, omogućujući stanicama da preuzmu više glukoze i aminokiselina.

Slučajevi korištenja IGF-1 LR3

IGF-1 LR3 se razmatra u istraživačkim kontekstima vezanim uz performanse, starenje i putanje tjelesne kompozicije. One uključuju:

• Regeneracija mišića — U istraživačkim modelima, peptid se ispituje u vezi s sintezom proteina, što može dovesti do većeg rasta mišića nakon vježbanja.
• Dostava nutrijenata — Još jedan način na koji istraživači proučavaju IGF-1 LR3 je kroz učinkovitost kojom nutrijenti dospijevaju do mišićnih stanica.
• Gubitak masti — IGF-1 LR3 se istražuje zbog učinaka na metabolizam. Budući da se također proučava u svrhu razvoja mišića, istraživači procjenjuju može li utjecati na metabolizam masti uz očuvanje čiste mišićne mase.
• Oporavak u sportu — Peptid se istražuje radi zacjeljivanja i popravka tkiva, uključujući mišiće, tetive i ligamente. Ovo istraživanje proučava nelagodu, upalu, vrijeme oporavka i modele ozljeda.
• Stanično zacjeljivanje — IGF-1 LR3 se u istraživačkim kontekstima razmatra u vezi s biologijom starenja i modelima ozljeda mekih tkiva, a ne kao odobreno estetsko ili oporavstveno rješenje.

IGF-1 LR3 u odnosu na obični IGF-1

IGF-1 je hormon koji proizvodi jetra i koji se otpušta u krvotok radi upravljanja rastom i metabolizmom. IGF-1 LR3 je modificirana verzija s strukturnim promjenama koje smanjuju njegov afinitet vezanja za proteine ​​koji vežu faktor rasta sličan inzulin (IGFBP) kako bi proizveo dulju aktivnost od prirodnog IGF-1.

Kod IGF-1 LR3, treća aminokiselina je arginin umjesto glutaminske kiseline, a peptid ima 13 dodatnih aminokiselina na svom N-završetku. Te razlike znače da je on agonist IGF-1 receptora, ali s određenim prednostima, uključujući trostruko veću jačinu djelovanja od IGF-1. Također ima poluvrijeme eliminacije od oko 20 do 30 sati — što je mnogo duže od 12 do 15 sati prirodnog hormona — što pruža dulje djelovanje od prirodnog IGF-1. Konačno, IGF-1 LR3 pruža poboljšanu metaboličku stabilnost zahvaljujući svojim dodatnim aminokiselinama.

Drugim riječima, modificiranja prisutna u IGF-1 LR3 povećavaju njegov istraživački potencijal za razvoj mišića i oporavak tkiva, čineći peptid korisnim za estetske i atletske istraživačke modele.

IGF-1 LR3 nasuprot IGF-1 DES

Još jedna modifikacija IGF-1 je delecija faktora rasta sličnog inzulinom 1 (1-3), obično skraćeno na IGF-1 DES. Poput IGF-1 LR3, ovo je sintetski peptid stvoren za pojačavanje blagodati prirodnog IGF-1. U slučaju IGF-1 DES, to se postiže uklanjanjem prve tri N-terminalne aminokiseline bez ikakvih dodataka. Utvrđeno je da se takva modifikacija zapravo javlja prirodno u nekim okruženjima, što sugerira da hormon možda ima važnu ulogu u tijelu u određenim situacijama.

Uklanjanje aminokiselina u IGF-1 DES-u smanjuje afinitet vezanja peptida za IGFBP-e i povećava afinitet za IGF-1 receptor. S tim u vezi, razlikuje se od IGF-1 LR3, koji ima smanjeni afinitet za IGF-1 receptor. Upravo taj smanjeni afinitet dovodi do duljeg poluvijeka.

Istraživači obično biraju IGF-1 DES za studije o migraciji i proliferaciji stanica glatkog mišićnog tkiva, umjesto za razvoj skeletnih mišića, kao što je slučaj s IGF-1 LR3. Peptid također može imati ulogu u neurološkim istraživanjima, ponajprije zato što se prirodno pojavljuje u moždanom tkivu. Međutim, zbog njegovog kratkog poluvijeka manje je prikladan od IGF-1 LR3 za testiranje na ljudskim ispitanicima.

Protokoli doziranja IGF-1 LR3 u istraživanjima u odnosu na biohacking i izvještaje s Reddita

IGF-1 LR3 trenutno nema odobrenje FDA, što znači da je njegova upotreba eksperimentalna i ograničena na istraživanje. Kao i kod svih peptida za rast, istraživački protokoli trebaju uzeti u obzir doziranje i štetne metaboličke učinke.

Objavljeni istraživački protokoli

Objavljeno istraživanje istražuje je li IGF-1 LR3 možda prikladan za modele usmjerene na mišićnu masu, metabolizam masti ili biologiju starenja. Posebno je popularan među istraživačima koji već provode studije s sekretagogima rasta (GH secretagogues).

Istraživači koji koriste ovaj peptid razvili su protokole koje drugi mogu slijediti u kontroliranim budućim studijama:

• Istraživački protokoli trebali bi periodično pratiti razinu šećera u krvi zbog mogućnosti hipoglikemije, budući da peptid može potaknuti veći broj mišićnih stanica na preuzimanje glukoze iz krvotoka.
• Prijavljeni istraživački orijentirani protokoli opisuju početnu dozu između 20 mcg i 30 mcg, koja se povećava na između 30 mcg i 50 mcg nakon jednog ili dva tjedna. Iako su neka istraživanja koristila doze do 100 mcg, nisu uspjela utvrditi da to dovodi do dobrobiti koje su razmjerne povećanom riziku.
• Administracijska IGF-1 LR3 u istraživačkim kontekstima često je supkutana iz praktičnih razloga. Iako su neki istraživači koristili intramuskularne injekcije u pokušaju postizanja veće lokalizirane hipertrofije, nema jasnih dokaza da je to učinkovito.
• Većina protokola navodi da istraživači raspoređuju peptid nakon treninga jer tjelovježba pojačava ekspresiju IGF-1 receptora i povećava osjetljivost satelitskih stanica.
• Kako bi se spriječila desenzitizacija receptora – pri kojoj peptid više nema nikakav učinak – istraživački protokoli često koriste cikličko korištenje. Tipičan eksperimentalni protokol traje tri ili četiri tjedna (ili čak samo dva tjedna), nakon čega slijedi pauza od najmanje četiri tjedna.

Biohacking i izvješća s Reddita

Postoje izvještaji o samostalnom eksperimentiranju s IGF-1 LR3 kao brzim rješenjem za gubitak težine, dobivanje mišića ili oboje. Budući da IGF-1 LR3 nije odobrila Američka agencija za hranu i lijekove (FDA), njime bi se trebalo rukovati samo u istraživačke svrhe u kontroliranim slučajevima gdje ispitanici uključuju peptid u plan treninga s adekvatnim vježbanjem i prikladnom dijetom.

Biohacking je navodno rezultirao nuspojave uključujući:

• Hipoglikemija
• Uklještenje živca
• Bol u zglobovima
• Zadržavanje vode

Poštivanje standardnih protokola i osiguravanje da istraživač prati ispitanike pomaže u smanjenju ovih prijavljenih nuspojava u kontroliranim istraživačkim okruženjima.

Tko bi trebao izbjegavati IGF-1 LR3?

Glavni rizici povezani s izlaganjem IGF-1 LR3 — posebno dugoročno — uključuju inzulinsku rezistenciju i mitogene učinke. Peptid može predstavljati rizik za osobe s poviješću raka ili povišenim PSA-om zbog činjenice da nesektivno potiče rast stanica.

Uz to, profesionalni sportaši ne bi trebali koristiti IGF-1 LR3 jer je zabranjen u sportu.

Priprema i čuvanje

IGF-1 LR3 dolazi kao suhi prah — u svom liofiliziranom obliku. Dok je u tom obliku, potrebno ga je čuvati u zamrzivaču na -20 C ili na sobnoj temperaturi na hladnom i tamnom mjestu.

Prije istraživačke upotrebe, IGF-1 LR3 se rekonstituira s bakteriostatskom vodom. U ovom pomiješanom obliku, potrebno ga je samo držati u hladnjaku (dobar je do 4 tjedna kada se čuva u hladnjaku nakon miješanja). Kako bi se očuvala struktura peptida, važno je izbjegavati previše snažno mućkanje bočice prije rukovanja.

Često postavljana pitanja o IGF-1 LR3

Zašto je IGF-1 LR3 potentniji od prirodnog IGF-1?

Mnogo duži poluvrijek IGF-1 LR3 daje sintetskom hormonu dovoljno vremena da ostvari veći utjecaj u modelima proučavanja. Kratkodjelujući IGF-1 ne zadržava se dovoljno dugo da bi doveo do tako značajne sinteze proteina i aktivacije satelitskih stanica za zacjeljivanje i raspodjelu nutrijenata u istraživanju metabolizma masti.

Koliko se dugo IGF-1 LR3 može proučavati u protokolu?

Protokoli usmjereni na istraživanje često proučavaju IGF-1 LR3 do četiri tjedna, nakon čega slijedi pauza od najmanje četiri tjedna. Ovo cikličko korištenje održava osjetljivost receptora i znači da peptid i dalje ima učinak. Istraživači mogu utvrditi da subjekti trebaju primati peptid samo na dane treninga, iako neki mogu postaviti protokol koji uključuje dozu prije spavanja na dane odmora.

Djeluje li IGF-1 LR3 dobro s drugim peptidima?

Uobičajeno je da istraživači uključuju IGF-1 LR3 u studije s drugim peptidima, posebno s onima sličnih svojstava, kao što su:

• BPC-157 — Proučava se u modelima upale i regeneracije tkiva, posebno nakon treninga ili ozljede mekih tkiva.
• TB-500 — Još jedan peptid za zacjeljivanje koji se proučava za oporavak ozljeda mišića i tetiva.
• CJC-1295 s ipamorelinom — Dva sekretagoga hormona rasta, ovi se peptid proučavaju uz IGF-1 LR3 za razvoj mišića, gubitak težine ili biologiju starenja kroz stimulaciju prirodne proizvodnje hormona.

Kada istraživači izvještavaju o rezultatima protokola IGF-1 LR3?

Istraživači su izvijestili o vidljivim promjenama u rastu mišića nakon otprilike dva do tri tjedna od prvog ciklusa IGF-1 LR3.

Reference

1. Mjerenje analoga inzulinu sličnog faktora rasta-I u krvnoj plazmi pomoću novog imunoeseja vezanog za enzime – https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/9582496/

2. Infuzija inzulinu sličnog faktora rasta-I (IGF-I) Long R3 potiče rast organa, ali smanjuje koncentracije IGF-I, IGF-II i proteina koji vežu IGF u plazmi zamorca https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/7561636/

3. Fosfatidilinozitol 3-kinaza i p70 s6 kinaza sudjeluju u regulaciji izmjene proteina u skeletnim mišićima putem inzulinom sličnog čimbenika rasta I https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/8828461/

4. Posredovanje hipertrofije skeletnih miotuba potaknute s IGF-1 putem PI(3)K/Akt/mTOR i PI(3)K/Akt/GSK3 putova – https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/11715022/

5. Inzulin-sličan faktor rasta-I produljuje in vitro replikativni životni vijek satelitskih stanica skeletnih mišića pojačavanjem napredovanja kroz G1/S fazu stanjičnog ciklusa putem aktivacije fosfatidilinozitol 3′-kinaza/Akt signalnog puta – https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/10962000/

6. Smanjena sekrecija insulina stimulirana glukozom nakon jednoutjedne infuzije IGF-1 u ovčjih fetusa u kasnoj gestaciji posljedica je intrinzičnog oštećenja otočića https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/33938236/